Čovjeku starom 70 i kusur godina koji se cijelog života bavio stočarstvom, točnije ovčarstvom, država odluči da pomogne u dodjeli mirovine koja bi mu bila dovoljna da preživi. Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča jedan dio svog života koji nikad neće zaboraviti, i koji mu je ostao i ostaće u sjećanju za života.

Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na kuče u šumi uzeo ga sebi i prisvojio. Prolazili su mjeseci i susjedi su mi počeli govoriti da sve više liči na vučicu i da je se trebam riješiti. Bio sam mlad i nisam nikoga htio slušati, bila mi je privržena, gdje god da sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su i godine…


Jednog dana kad sam bio malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cviljenje, dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo, izašao sam napolje i ugledao čitavo stado ovaca poklano, a vučica sva u krvi sjedi i gleda pravo ka meni malo od straha malo od bjesa. Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu mjesta.


Nisam znao što da radim sa ovcama pa sam pozvao susjede da ih odnesu dok se meso još nije pokvarilo. Sklanjanjem ovaca, među njima smo pronašli tri zaklana odrasla vuka i tek tad sam shvatio šta sam uradio!


Pouka: Nije uvijek sve kao što izgleda – Nikada ne procjenjujete ljude i situacije na osnovu onoga što vidite na prvi pogled.