O  prof. dr.sc. Draganu Primorcu znamo gotovo sve… Hrvatski je liječnik, genetičar i političar. Bivši je ministar znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske itd. Draganov brat, odvjetnik dr.sc.Damir Primorac, bivši sudac Županijskog suda u Splitu, također je medijski poznata osoba.

Znamo da su im roditelji iz našeg malog sela Kašča (Ljubuški)…

Kaščani su ponosni na njih dvojicu i zbog njihovog uspjeha i zbog toga što nisu zaboravili odakle vodi njihovo porijeklo.

Pisati neke postove o onome što je o njima već napisano više puta i nema nekog smisla… Dovoljno je na internetu u „search“ (pretraživač) upisati njihovo ime i prezime i možemo saznati dosta toga iz njihovih više nego uspješnih karijera. 

Iz tih razloga sam odlučio ovaj post posvetiti ili bolje rečeno skrenuti pažnju, na manje poznati (po mom mišljenju isto tako značajan) dio, na njihovom zajedničkom „putu“ u Taekwondo klub Kocunar” (Split) , kojeg je 17. studenog 1987. godine osnovao ministar  Dragan Primorac a čiji je član Uprave i dr.sc.Damir Primorac.

„Kroz klub je protekla dva desetljeća prodefiliralo preko šest tisuća zaljubljenika u šport, među kojima se na stotine mladih sportaša okitilo odličjima visokog sjaja, kako na državnoj, tako i na međunarodnoj razini.“ (Izvor: Taekwondo klub Kocunar” (Split) )

„Članovi na čelu s predsjednikom Uprave Draganom Primorcem posebno su ponosni što se 14. siječnja 1991. godine gotovo cijeli prvi tim ekipe s vodstvom kluba dragovoljno uključio u rezervne postrojbe policije, a zatim i u postrojbe Hrvatske vojske“. (Izvor: Taekwondo klub Kocunar” (Split) )

„Ratovali su na gotovo svim bojištima Hrvatske, od Stona i Dubrovnika, sve do Vukovara. Šestorica su poginula za hrvatsku slobodu. Oni su:
fra Mile Mamić , Nenad Režić, Goran Kliškić, Vedran Lasić, Grgo Krištić i Igor Braović.“ (Izvor: Taekwondo klub Kocunar” (Split))

*****Sudbina je htjela da se i ja “nađem” (kao pripadnik Specijane jedinice MUP-a RH) u Lišanima 17. VII. 1991. neposredno kraj crkve Sv. Nikole Tavelića u trenutku kada je od četničke granate poginuo fra Mile Mamić.

A tko je bio fra Mile Mamić, u svojoj knjizi opisuje dr.fra Stipe Nimac «Ravnokotarski fratar fra Mile Mamić , hrvatski junak i kršćanski mučenik u Domovinskom ratu». U knjizi se spominje i djelovanje i aktivnosti članova kluba. Tako dr. fra Nimac piše «Ulaskom fra Mile Mamića klub se preporodio osobito na duhovnoj razini. Članovi su se sastajali ne samo u klubu, nego i u crkvi Gospe od Zdravlja, zajedno su slavili blagdane, pogotovo Božić te su zajedno hodočastili u svetište na Visovac».

     Isto tako na svom daljnjem „ratnom putu“ kao pripadnik Specijalne postrojbe Ministarstva obrane RH „Bojne Zrinski“ upoznao sam Igora Braovića, krasnog čovjeka, odličnog borca, suborca i prijatelja, junaka Domovinskog rata, koji je poginuo na „Južnom bojištu“ 22.11.1993.  

P.S. Imao sam jedan komentar od neregistriranog korisnika (vjerujem ne zlonamjerni), na post kad sam pisao o radovima na mjesnom groblju… “Neregistrirani” je napisao: „najvažniji objekat u Kašču je groblje****nažalost**“.  „Objekat“ možda i je…  Ali ipak mislim da je najveća vrijednost Kašča u časnim, poštenim, moralnim i pametnim ljudima koji vode porijeklo iz ovog našeg malog mjesta i da će to kako vrijeme ide sve više dolaziti do izražaja.  A, ako imaš „ljude“, imaš i objekte!   

Photo i video: Taekwondo klub Kocunar” (Split)

Tekst: Ivica Primorac