RODNO SELO JELI JOŠ NA ŽIVOTU
DALI SE ČUJE NOĆU LAVEŽ PASA
DALI PIVCI NAJAVLJUJU ZORU
IMA LI ČOBANA I STADA OVACA.

JUTRI ROSOM DUVAN SE NE BERE
NITI SVECOM NI NEDILJOM SVETOM
DJETELINA VIŠE SE NE KOSI
A KOSCI SE RASPRŠILI SVIJETOM.

OTIŠAO JE SVIT U NJEMAČKU
NEKO U ZAGREB, NEKO NA MORE
TELEVIZOR SVAK KOD SEBE GLEDA
SILEĆI SE NE ČEKAJU ZORE.

NEČUJU SE PJESME, NIT PJEVAJU MOMCI
NE KLAPAJU BRONZINI NI LONCI
TIŠINA SE NAD SELO NADVILA
DI ME MATI STARA PORODILA.
GANUT TAKO RODNIM SELOM SVOJIM
I GRANICOM NA DOMAKU SELA
GODINE JA VIŠE I NE BROJIM
BEZ OGNJIŠTA I VEČERNJIH SJELA.

OSTA SELO U MOJOJ DUŠI
ONAKVO ŠTO JE NEKAD BILO
KAD ŽIVOT SKONČA PA SE SRUŠI
U SELO MI ZAKOPAJTE TILO.

MILIVOJ BEBIĆ-BEBA


P.S. Milivoj Bebić, pjesnik i poslovni čovjek iz Makarske, dozvolio je prvu javnu objavu pjesama (uskoro u tisku) iz svoje zbirke na našem portalu… Presudna je rodbinska veza, jer je Beba naš kaščanski zet (supruga Vojsa Primorac)
.